Zapamti

Dobrodošli na moj blog

28.01.2009.

'BiH je ranije trebalo naučiti da pliva sama'

Jedno od razmišljanja kakva se čuju ovih dana, dok se očekuje ime novog visokog, a moguće i specijalnog predstavnika EU u BiH, jest da je ovo možda trenutak da se prekine začarani krug u kojem domaći političari ne preuzimaju odgovornost zato što je tu visoki predstavnik, koji, opet, svojom misijom ograničava nezavisnost domaćih političkih snaga i države.

Zemlju poznatu pod imenom Bosna i Hercegovina je trebalo mnogo ranije naučiti da sama pliva, uvjeren je Gerald Knaus, direktor Evropske stabilizacijske inicijative i prvi čovjek analitičke skupine iz Berlina koja već godinama pažnju javnosti privlači jasnoćom poruka i analiza.

Za Knausa nikada nije prerano da se bosanskohercegovački političari prepuste sami sebi i vlastitoj odgovornosti, prenosi dopisnik Glasa Amerike iz Bruxellesa.

Samo tako se može prekinuti krug u kojem jedni druge optužuju, bez stvarnog progresa i perspektive, kaže on i objašnjava:

"Pravi trenutak da se prekine ovaj začarani krug nedostatka odgovornosti i pouzdanosti bio je godinama prije. Da je kojim slučajem prije tri godine BiH ostala bez visokog predstavnika, danas bi stigla dalje nego gdje sada jeste. Problem je ovaj…. nisu visoki predstavnici ništa krivi, oni nisu ni uradili mnogo… Ako ste realni, onda ste mogli vidjeti… visoki predstavnici su bili tu, njih su napadali, optuživali, dok je većina bosanskohercegovačkih problema danas rezultanta činjenice da domaće političke snage nisu donosile prave odluke. Međutim, istina je i to da sve dok je tamo visoki predstavnik ostatak svijeta se ne uključuje ozbiljno u zbivanja u BiH. Jako mi je teško da shvatim da u Bruxellesu stalno misle kako da pomognemo Srbiji da se približi EU, što jeste dobro, ali se ne pitaju slično za BiH. U BiH nema radikala, kao u Srbiji, koji su bili antievropski. BiH treba… i ona zaslužuje više podrške, kao što treba i više odgovornosti za domaće političare."

Retorika kakva se čuje u BiH je izmještena iz realnosti , upozorava Knaus. To važi i za Banju Luku i za Sarajevo: "Nekoliko je jednostavnih istina o BiH danas. Jedna je da je riječ o veoma kompliciranom društvu s veoma teškom bliskom prošlošću. U takvom društvu ne možete očekivati da se politika lako odvija. Pogledajte Belgiju, u kojoj politička debata nikada ne prestaje. Međutim, druga istina je da za stanovnike BiH, bez obzira živjeli oni u Sarajevu, u Mostaru, u Doboju, za sve njih, ukoliko žele bolji život, postoji samo zajednička agenda… ne možete dobiti oslobađanje od viza u pasošima samo za Republiku Srpsku…. jer takvi pasoši ne postoje. Ne možete imati stabilnu ekonomsku sredinu i privući investicije samo u jednom dijelu BiH ako cijela država nema kredibilitet. Ne možete napredovati u pregovorima s EU i dobiti status kandidata samo kao dio zemlje... Retorika kakvu čujete od političara u Republici Srpskoj je obmanjivanje tamošnjih ljudi, jer sugeriranje da na neki način RS može sama je pogrešno. S druge strane, retorika kakva se čuje iz Sarajeva da, prije svih problema, treba mijenjati ustav i ukinuti entitete također je opasna obmana jer, dokazano je, postoje federalne države koje funkcioniraju i dobro napreduju. Po mojem mišljenju, retorika je gora od realnosti. Ako gledate stvari na terenu u BiH, većina Bosanaca i Hercegovaca su svjesni da je riječ o kompliciranom društvu u kojem progres može doći samo uz stalno cjenjkanje, beskonačno pregovaranje, ponekad ružne kompromise, i to je, ustvari, način kako funkcionira i EU. Ako političari u BiH shvate da je to jedini put naprijed, BiH može da iznenadi ostatak svijeta."
25.01.2009.

Ilegalci kopaju ugljen danima, za vreću dobiju dva eura

 Piše: Željko Mužević/EPEHA
Foto: Dado Ruvić/CROPIX

S vrha Hasanova brda puca pogled na Vitez i Vlašić. Ondje su skijališta i neki drugačiji svijet od ovoga u selu Gradišće.

Merhaba, kako ste - pozdravih mršavog čovjeka što je do koljena stajao u žitkom, crnom blatu mješavine zemlje i ugljene prašine. Nepovjerljiv pogled prvo prostrijeli pa odmjeri došljaka od glave do pete.

- Merhaba, dobro. A vi - odvrati pitanjem i, ne čekajući odgovor, upita:

- Kojim dobrom?

- Tražimo Ramu.

- Nema Rame.

- Kako nema, rekao je da će nas tu čekati.

- Rekao sam da ga nema. Tražite ga dolje, u selu - otpovrne ljutito.

više iz
rubrike
NEDJELJNI
JUTARNJI

Nudim ga cigaretom ne bih li ga udobrovoljio. Prihvaća i, dok je pali, motri ispod oka. Iz jame poduprte gredama dvojica momaka s mukom izvlače staru kadu punu zemlje. Zbunjeno žmirkaju očima nastojeći kroz danje svjetlo razaznati nezvane došljake. Šutnjom odgovaraju na pozdrave i s mukom navlače čeličnu sajlu zakvačenu za traktor. Naš sugovornik, očito gazda “rudnika”, pokreće traktor koji vuče kadu do improviziranog odlagališta dok ona dvojica idu za njim, prazne kadu i vuku je nazad do jame. Ne ulaze u njezino ždrijelo, nego sjedaju na rub kade. I čekaju. U zraku lebdi neki opor okus.

‘Tražite one s kamionima’

- Kako se živi?

- Što pitaš. Vidiš i sam. Muka. Mučimo se, razapinjemo, al nikakve vajde. Evo, ovu jamu praznimo već tri dana i samo zemlju vučemo. Znaš li što znači kopati tri dana, a ne iskopaš ni kilo ćumura? Ma, odakle bi ti to znao - rezignirano će gledajući u traktorski kardan koji izviruje iz blata. Otpuhnu posljednji dim, odbaci dogorjelu cigaretu u blato i opet povisi ton.

- Što ste, bolan, došli? Oćete inspekciju i policiju da mi navučete na vrat?

- Dolaze vam - pitam, nevješto pokušavajući promijeniti raspoloženje.

- Jašta da dolaze. Miniraju ulaze, zatrpavaju jame. Misle da se ja tu ko krtica uvlačim 20-30 matara pod zemlju iz meraka? Da osluškujem kako zemlja krcka i meškolji se ne bi li me zdrobila. Ko životinja sam bolan. Ne daju nam da radimo. Ne daju nam posla, ne daju nam da kopamo ugljen. Kažu da smo ilegalci. Oće valjda da pljačkamo, krademo, ubijamo. Živjet se mora. Al ne daju - reče i pljunu u blato.


- A vi, bolje vam je da idete. Ma, ne pitam vas ništa, čuli ste što sam vam reko. I nemojte slučajno snimat. Tražite one s kamionima, oni bolje rade. Tamo su vam s druge strane brda. Ajde, odlazite.

Hasanova raja

Sliježem ramenima, pozdravljam i pružam ruku. Šuti, ne gleda me u oči . Razmišlja. Ipak prihvati pruženu ruku i šutke kroz blato odgaca do traktora. Prati nas pogledom dok se s mukom uspinjemo na ogoljelo brdo iznad “njegove” jame. Ne vidim ga više, ali čujem paljenje traktora. Eksploatacija se nastavlja.

Zastajem i otpuhujem na vrh brda na kojem nema niti jednog debla. Sve je posječeno. Pustoš i duboke brazde koje ukazuju na odsjedanje zemlje i buduća urušavanja. Kažu da se ovo brdo zove Hasanovo brdo. Ime dobilo po nekom Hasanu koji je raju tjerao da radi od jutra do sutra za mali novac. Što je bilo s Hasanom, ne zna se. Možda je živ dandanas, samo se drugačije zove, a ovi ljudi što kopaju možda su još njegova raja, samo što to još ne znaju.

S vrha Hasanova brda puca pogled na Vitez i Vlašić pod snijegom i njegova skijališta i zimovanja. Ondje živi neki drugi svijet. Vučnice, topli napitak, vesele noći, bunovna jutra… A sve to moj Šemsudin (tako sam ga nazvao) i njegova dva poslovna partnera gledaju iz blata i jame u kojoj se nekoliko trupaca i dasaka povija ispod nekoliko tisuća tona zemlje, brda u čiju su utrobu zadrli. Tamo s desne strane zavuklo se selo Gradišće u koje, kažu stanovnici okolnih mjesta, i specijalci sa strahom idu. Kad su u Jagodiću, selu u podnožju brda, čuli da smo bili u Gradišću, samo su upitali: Kako ste se živi vratili? Kažu da su Gradišćani poseban soj. Zovu ih i Bugarima. Ne vole nikoga i uvijek su raspoloženi za tuču.

Auti u komadima za prodaju

 - Kad se nemaju s kim potuć, onda se tuku između sebe - kaže jedan mještanin. I ne vole Hrvate. Nitko mi nije objasnio zbog čega, ali spaljene hrvatske kuće u blizini Gradišća, u koje se nitko još nije vratio, potvrđuju to. Baš kao i naputak da isključivo pozdravljam s “Merhaba” i “Kako ste”.  

- Inače bi moglo bit belaja - upozorio me sugovornik.

Ispred nas se pružila Zenica. Ne razaznajem dobro jel pod maglom ili dimom iz visokih peći Željezare. No, bilo kako bilo, pod tom maglom ili smogom živi, prema popisu iz 1991. godine, oko 140 tisuća stanovnika. I ma kako ih ubijao dim, od smoga iz Željezare žive jer je to najveći gospodarski sustav. I od Kaznionice, koja je kilometar, dva od samog središta grada.

 - Ma ne znaš gdje je više kriminalaca. U gradu il u kaznionici - komentira moj domaćin. Svi smo u jednoj velikoj kaznionici - dodaje.

Tu je sada unosna krađa stojadina i jugića. No, njih ne preprodaju, niti vlasnike ucjenjuju otkupninom, nego ih voze ravno u rezališta. I prodaju na kilograme. Kažu da je unosnije. Kada su moji domaćini čuli da automobilom mislim doći do Gradišća, samo su se nasmijali.

- U najboljem slučaju, kada vide odakle si, razbit će ga. A najvjerojatnije ga nikada nećeš naći - upozorenje sam ozbiljno shvatio i prihvatio njihov prijedlog da me odvezu do kraja puta. A poslije pješice. Automobil sam ostavio u ograđenu dvorištu gostoljubivog domaćina.

Ispod Hasanova je brda, tamo uz Gradišće, Rača. Brdo nastalo od godinama odlagane jalovine iz peći dimnjaka i koksare Željezare. Nekolicina crnih točkica miče se na horizontu.

Glad ne pita

- To su bernaš. Ljudi koji prebiru po jalovini u potrazi za sitnim komadićima željeza pomiješanih s kamenom, betonom i pijeskom koje nazivaju berna. Odatle im naziv bernaši - objašnjava mi moj mladi pratitelj Dado.

Sada ih nema, hladno je, ali čim zatopli, evo njih i “gazda”. Ova nekolicina samo razgleda teren. Za stotinu kilograma berne može se dobiti oko pet eura. E, to je već posao. Gazde, koji imaju novac i mehanizaciju, drže otkupne stanice, otkupljuju bernu i opet ju prodaju Željezari. Sirotinja kopa po otpadu i po 18 sati na dan ne bi sakupila za kruh i mlijeko. Nakupi ih se stotinjak, od onih koji su stari pet godina do onih od osamdeset.

Glad ne pita. Postupak je jednostavan. Svakodnevno stotinjak kamiona iz Željezare izvlači taj otpad i istresa ga na Raču. Tu ih dočekuju prave brigade svih dobnih uzrasta i stotine ruku cijeli dan prebire u potrazi za željezom. Oni spretniji kamione dočekuju već kod ulaza, penju se na njih i, onako u vožnji, traže željezo koje izbacuju uz cestu gdje ih spremno čekaju kompanjoni. Tako sakupljenu bernu odvoze na kamare, gdje se sve to važe, a onda gazda magnetom provjerava kakvoću. Na kraju dana slijedi isplata. Ako ima sreće, dnevno se može zaraditi i do 10 eura, koje djeca odnesu kući, a stariji propiju ili zakartaju. I tako godinama.

- E, živote j... - prolazi kroz glavu dok u daljini bliješte snježni vrhovi Vlašića.



Ramin bingo

Tu ispod nas u usjeku ugledasmo još jedan improviziran ugljenokop. Vreće pune ugljena uredno poredane kazuju da je “rudnik” aktivan. No, u njemu, niti pokraj njega nema žive duše. Ili su se kopači, vidjevši nas, sklonili ili su uzeli stanku za ručak, što je malo vjerojatno. Tišinu narušava samo kamenje što se stalno kotrlja s ogoljelog brda.

Silazimo s druge strane brda. Nakon nekoliko kilometara pješačenja dolazimo do Jagodića, koji se smjestio na putu Zenica - Vitez. Napokon pronalazimo Ramu, mladića 20-godišnjeg mladića. Sretan je.

Završio je s ilegalnim vađenjem ugljena. Od ovoga tjedna to će raditi legalno, kao rudar lokalnog rudnika, s radnim vremenom i mjesečnom plaćom od oko 600 konvertibilnih maraka (2400 kuna).

“Upao” je na listu od 40 radnika, što je pravi bingo za sve ilegalne kopače rudače.

- Jašta sam neg zadovoljan. Radio sam to 5-6 godina i to ti je muka živa. Dnevno smo nas trojica znali iskopati, ako je dobra žila, i do 2-3 tone ugljena, što bi nam donijelo 80 do 120 eura. Al to je bilo rijetko jer moraš biti sretan da naletiš na žilu. Ako je nema, ideš kroz brdo dok je nađeš. Koliko? A što ja znam, kopaš 20 ili 30 metara. Jašta da je kritično. Podmećeš grede, daske al veliki je to pritisak. Prije nego će se zarušit, osjetiš pritisak u jami. A i zemlja se oda. Brunda. Onda bjež što prije. U suprotnom… Ma nisam se toliko bojao zemlje koliko inspektora. E, bio je tu inspektor Franjo koji nije imo milosti. Odma je zatvaro rudnike, miniro otvore. Kad oni zaruše i odu, mi se vratimo, otkopamo ulaz i ponovo nastavimo. Moraš, nemere drukčije. Ne rudarimo ni zbog auta, ni zbog jahti, već radi hljeba. Posla nema pa ti ostaje il rudari il kradi. Kopači kameni ugljen pakiraju u vreće težine 15-ak kilograma, koje prodaju za dva eura, a da bi došli do ugljena, kopaju i do 50 metara.

Sretan je Ramo. Od četvrtka radi tri noćne i dvije dnevne smjene. Pa dva slobodna dana. I to plaćena. Maše rukom dok sjedamo u automobil i odlazimo.

U selu Gradište, 20 kilometara od Zenice, ima više od dvadeset aktivnih ilegalnih rudnika ugljena. Mještani sela svakodnevno kopaju u rudnicima, koje su sami iskopali i pronašli, riskiraju život radeći na dubini i do 50-ak metara bez ikakve zaštitne opreme. Lopata, kolica i svijeća su im jedina oprema za rad. Ramo Sahdad i Enes Skomorac imali su sreću i naišli na ugljen koji će zatim jeftino prodavat.



KOMENTARI Komentiraj
| plamen1 | 25.1.2009 14:23:19
što sad kukate nad njihovim sudbinama? uvijek je tako bilo i bit će! nažalost, pršli sistem je bio koliko toliko lakšii i humaniji ali nas uvjeravaju da je "sada došlo svjetlo"...
E.Zola | zimmerman | 25.1.2009 14:10:21
Kao da čitaš E.Zolu i kao da se ovo dešavalo prije 150 godina. Nevjerovatno. Mamu im j.... što nam učiniše. Truli, najtruliji kapitalizam na svijetu. Sve ih treba zatvoriti u te rudnike da kopaju za kruh i vodu.
BIH | Gabaldo | 25.1.2009 13:24:57
E LJUDI MOJI OVO JE STVARNO TUZNA PRICA DA NA OVOME SVIJETU IMA OVAKO NESTO POJEDINCI SE RAZBACUJU A OVI LJUDI SVAKI DAN RISKIRAJU SVOJ ZIVOT ZA KUTIJU CIGARETA I KOMADIC KRUHA AKO USPIJU UOPCE I TO ZARADITI. NEKA IM JE BOG NAPOMOCI I DAO BOG DA SE OVA SITUACIJA KAD TAD POBOLJSA.
i fellini.. | nixon75 | 25.1.2009 13:06:59
bi se sjebo...
Kompletna rasprava o temi na forumu

 


Tečajna lista
EUR 7,440681
USD 5,810762
GBP 7,879573
CHF 4,983044
AUD 3,748454








Jutarnji.hr poklanja
Otkrijte tajne serotonina
Osvojite album 'Tonight: Franz Ferdinand'
'Čovjek u tami' Paula Austera
'Doktrina šoka' Naomi Klein
RocknRolla poklanja
Knjigu 'Susreti s Bogom' osvojili su...

26.11.2008.

Karadžić traži od suda pare za odbranu

ICTY

Bivši predsjednik Republike srpske Radovan Karadžić zatražio je od Haškog suda (ICTY) da plaća njegov tim za odbranu, u kojem bi bila tri pravna savjetnika i petero članova, tvrdeći kako sam nema dovoljno novca.
Karadžić je optužen za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i u općinama širom BiH, kao i za druge zločine nad nesrbima u periodu 1992.-1995.

"Molim vas da ovo smatrate moji zahtjevom za pravnu pomoć optuženom koji se sam zastupa. Dostavljam vam popunjeni formular koji pokazuje da su finansijska sredstva kojim raspolažem nedovoljna da finansiram svoju odbranu", piše u Karadžićevom zahtjevu objavljenom u Haagu.

U odgovoru na Karadžićev zahtjev Sekretarijat ICTY-a je naznačio da, po sudskom statutu, optuženi koji se brane sami nemaju pravo na finansiranje odbrane, ali im sud može pokriti dio troškova za pravne savjetnike, odnosno najviše pet članova tima za odbranu.

Sekretarijat Haškog suda je stoga privremeno - dok ne istraži Karadžićevo imovinsko stanje - prihvatio da plaća dio troškova američkog advokata Petera Robinsona kao Karadžićevog pravnog savjetnika i Milivoja Ivaniševića kao istražitelja tima odbrane.

Istovremeno je Sekretarijat odbio prihvatiti beogradskog advokata Gorana Petronijevića za Karadžićeva pravnog savjetnika, sugerirajući da on nije podoban zato što je u maju 2000. kao sudija u Srbiji osudio grupu od 200 kosovskih Albanaca na višegodišnje zatvorske kazne.

U odgovoru je Karadžić izrazio nezadovoljstvo zbog toga što je naknada za rad njegovih pravnih savjetnika koju je ICTY spreman platiti "najviše 25 eura na sat, odnosno 2.500 eura mjesečno" po osobi.

On ocjenjuje da mu takva odluka uskraćuje "primjerene mogućnosti za odbranu", s obzirom na to da je proces protiv njega "izuzetno složen, i pravno i činjenično"

"Pošto sam u pritvoru, neophodni su mi iskusni savjetnici koji imaju kontakte na visokom nivou s ljudima koji posjeduju važne informacije potrebne za moju odbranu. Ja savjetnike tog nivoa ne mogu osigurati zato što ste vi voljni da ih platite onoliko koliko advokatske firme plaćaju sekretarice", naznačio je Karadžić.

Optuženi je od sudskoga vijeća zatražio da naloži Sekretarijatu da mu omogući adekvatne uvjete za pripremu odbrane i "primjereno plati... usluge pravnih savjetnika koji imaju dovoljno iskustva i kvalifikacija da mu pruže pomoć na visokom nivou", prenijela je Beta.

Karadžić, koga je Haški sud optužio 1995. godine, uhapšen je u julu ove godine u Srbiji. U prvim pojavljivanjima pred sudijama ICTY-a, krajem jula i krajem augusta, odbio je izjasniti se o krivici, nakon čega je u spis uvedeno da se ne osjeća krivim.

Tužilaštvo je nedavno podnijelo prijedlog izmijenjene optužnice, koji sudsko vijeće još nije potvrdilo.
10.10.2008.

Stipe Mesić: "Dodik mora biti skinut s dnevnog reda Evrope"

Predsjednik Hrvatske, Stipe Mesić je izjavio da je Republika Srpska, "djelo Milorada Dodika, zasnovana na etničkim čišćenjima i genocidu, a da predsjednik Vlade Republike Srpske provodi istu politiku kao nekadašnji srpski predsjednik Slobodan Milošević".

Ocjenjujući premijera RS Milorada Dodika kao "novog Miloševića" Mesić je upozorio Evropu kako vreba novi rat na Balkanu te da bi lako moglo "doći do toga da od BiH ostane samo državica muslimana oko Sarajeva koja bi postala europska Palestina".

Kako navodi Mesić, međunarodna zajednica ne smije više dopuštati da Dodik stalno dovodi u pitanje postojanje Bosne i Hercegovine, te da Dodikove prijetnje referendumom o odcjepljenju moraju prestati, prenosi Index.hr.

"Kada Dodik kaže da ne priznaje BiH, on mora biti skinut s dnevnog reda. ali zato Miroslav Lajčak mora dobiti podršku iz Bruxellesa, Washingtona i NATO-a", poručio je Mesić.

Isto tako, dodao je da bi u slučaju odcjepljenja Republike Srpske najvjerojatnije došlo "do odcjepljenja hrvatskih krajeva u BiH te njihova pripojenja Hrvatskoj, a što je veoma opasno".
25.09.2008.

Zbog sigurnosti Queer festival otkazan

Nakon što je otvaranje prvog Sarajevo Queer festivala završeno neredima u kojima je povrijeđeno nekoliko osoba, organizatori su u četvrtak na pres-konferenciji obavijestili predstavnike medija da će festival većim svojim djelom biti otkazan i da će programi biti zatvoreni za javnost.

Kako je istakla Svetlana Đurković iz Udruženja Q policija je osigurala zgradu Akademije likovnih umjetnosti, ali su demonstranti sačekivali posjetioce i goste festivala.

Tako da je selektor filmova, državljanin Danske, teško povrijeđen i to na Skenderiji i nalazi se u bolnici. Također, ispred slastičarnice "Palma" uz prijetnju oružjem izvučen je taksista iz automobila, a ljudi u vozilu pretučeni. A ovo je tek dio događanja u srijedu navečer.

Organizatori festivala su istakli da događaj koji je trebalo da bude kulturno-umjetnički sada dobija sasvim druge dimenzije, pa će se festival ako se i nastavi odvijati u drugačijem kontekstu i iza zatvorenih vrata.

Istaknuto je da su organizatori na ovaj potez prisiljeni jer dolazi do praćenja i snimanja ljudi koji posjećuju programe, a policija nije u mogućnosti da osigura čitav grad.

Pres-konferenciji su uz organizatorice festivala prisustvovali i novinar Senad Pećanin i predsjednik Helsinškog komiteta u BiH Srđan Dizdarević.

Pećanin koji je prisustvovao napadu na kolege Peđu Kojovića i Emira Imamovića opisao je scenu napada u kojoj je nekoliko mlađih osoba napalo Kojovića, a potom kada ga je pokušao braniti i Imamovića.

On je istakao neadekvatnu reakciju policije na spomenuta zbivanja, uz opasku da zabrinjava da su ljudi praćeni i nekoliko kilometara od mjesta događaja da bi bili napadnuti.

Pitanje koje je Pećanin postavio bilo je da li dešavanja u srijedu navečer znače da će kulturne i javne događaje odsad krojiti vjerske paramilitarne grupe.

Srđan Dizadević je rekao da je Queer festival trebalo biti na neki način simbol borbe za dostojanstvo najranjivije grupacije, kada je riječ o manjinama. Dešavanja iza otvaranja festivala ocijenio je kao skandalozna.

Kako je Dizdarević istakao ono što se desilo jeste test za političare, za vlasti ove zemlje.

"Ovo što se jučer desilo nije bilo spontano. Govor mržnje koji je bio prisutan inicirao je ta dešavanja, a bilo je i fašističke retorike" , rekao je Dizdarević.

"Da ste na plakatima riječ homoseksualac zamijenili riječima Jevrej, Rom ili bilo kojom drugom dobili biste program Adolfa Hitlera" rekao je Dizdarević.

Ono što je porazno, a što se također moglo čuti na pres-konferenciji jeste da u BiH zakonom nije definiran govor mržnje i da prema sadašnjem nacrtu zakona o ljudskim pravima postoji diskriminacija prema spolnim i rodnim manjinama.
22.08.2008.

Ljubić: Ako ostaju dva, mora biti i treći entitet

 
 
 

 
 

 
Ljubić: Ako ostaju dva, mora biti i treći entitet
 
-Budući je BiH sastavljena od tri konstitutivna naroda koja baštine tri različita kulturna entiteta, ona može biti samo decentralizirana i ako ostajemo kod entiteta onda moramo dobiti entitet s hrvatskom većinom, kazao je Ljubić.

MOSTAR - Ako kroz izmjene Ustava BiH ostane država sastavljena od entiteta, Hrvati moraju dobiti svoj entitet, kaže Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990.

"Naša polazna osnova za ustavnu reformu jeste da ne prihvaćamo parcijalne reforme koje zadržavaju dvoentitetsko uređenja BiH", kazao je Ljubić u intervjuu banjalučkim "Nezavisnim novinama". Dodaje da zadržavanje postojećeg stanja vodi državu u lošije, a da je centralizacija nerealna i neprovodiva.

-Hrvatsko pitanje u BiH se ne može svoditi na pitanje FBiH. Nesporno je da nisam zadovoljan funkcioniranjem FBiH i položajem Hrvata u procesu odlučivanja, ali situacija nije ništa bolja na razini države ili u RS. Želimo ravnopravnost u FBiH jer je veliki broj Hrvata ostao u FBiH, ali nismo u prilici živjeti ravnopravno u RS, jer se 98 posto ljudi koji su izbjegli ili prognani nije vratilo tamo. Upravo zbog toga ne želim rješavati pitanje Hrvata u FBiH nego cijelu državu učiniti funkcionalnom, kazao je Ljubić.

Podsjetio je da se i vratio u politiku jer je smatrao da „postojeći hrvatski predstavnici, prvenstveno iz HDZ BiH, nisu u stanju zastupati hrvatske interese na učinkovit način. Kaže kako želi osvijestiti ljude da ova zelja ne može ostati stabilna bez korjenitih ustavnih izmjena.

-Budući  je BiH sastavljena od tri konstitutivna naroda koja baštine tri različita kulturna entiteta, ona može biti samo decentralizirana i ako ostajemo kod entiteta onda moramo dobiti entitet s hrvatskom većinom. Ali, spremni smo razgovarati i o drugim rješenjima, s tim da se prava naroda urede na jednak način, izjavio je Ljubić.

Ljubić napominje kako bi to značilo prekompoziciju cijele BiH, te da HDZ 1990 neće pristati da se hrvatsko pitanje rješava samo u Federaciji BiH.

-Sada u Vladi RS imate ministre koji nisu izraz hrvatske političke volje ni u RS ni u BiH, a postavila ih je najjača stranka u RS i to nas ne zadovoljava. U budućoj prekompoziciji BiH želimo biti subjekt u BiH, a to znači da neću pristati da vitalne hrvatske nacionalne interese štite Srbi i Bošnjaci.

Ljubić je rekao da onaj tko zagovara status quo ne čini dobro nikome u BiH jer je status quo neodrživ, te da se međunarodna zajednica treba involvirati u ove procese u BiH ako ne želi ponovo žarište sukoba.

Govoreći o odnosima u federaciji Ljubić je rekako kako je žalosno da Hrvati budu taoci pogađanja dvije bošnjačke stranke u BiH.

-Tu se ogleda neravnopravnost Hrvata jer te bošnjačke stranke ( SDA i S BiH, op.aut) imaju većinu i smatraju da je na njima da se dogovore kako će birati strateške partnere. Mi samo tražimo mogućnost odlučivanja jer u konačnici se posljedice toga reflektiraju na život ljudi u regijama gdje naš narod živi. U vrijeme HR HB i neposredno poslije gradilo se i u Mostaru i u Širokom Brijegu, Livnu, Čitluku, a danas samo u Sarajevu i u Banja Luci, a to nosi loš kvalitet života u drugim dijelovima. Kad sam ja bio ministar od 1996. do 2000. godine podjela je bila dva do tri naprema jedan, a sada je to osam naprema jedan jer je masa ljudi s raznim socijalnim pravima. Istovremeno su se s raspodjelom novca od privatizacije pokušavala zaobići hrvatska područja, pa je od 1,5 milijardi KM samo devet posto trebalo otići u ta područja.

Ističe da se ne može dvije trećine ili cijeli proračun usmjeriti u socijalne potrebe jer to je kratkoročno rješenje koje lomi proračun i onda nitko više nema koristi.

-Ja se zalažem za socijalne potrebe, ali ne prava, svi građani imaju neko pravo, ali potrebe bi mogle zbilja staviti u zakone ljude koji su u stvarnom stanju potrebe i onda će više koristi imati i država i ti ljudi. No, to nije problem samo FBiH nego i RS, kazao je Ljubić.


10.08.2008.

Fata Orlović: Novo obećanje o izmještanju crkve iz dvorišta

Pravoslavna crkva koja je sagrađena u dvorištu Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca bit će izmještena, ponovio je episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.


„Izmjestit ćemo crkvu iz dvorišta Fate Orlović i sagraditi bolju i veću“, ponovo je obećao episkop Vasilije u izjavi za Alterantivnu televiziju Banja Luka, ali nije precizirao kada će se to desiti.

Iako su još prije 14 mjeseci episkog Vasilije i premijer RS-a Milorad Dodik dogovorili preseljene crkve iz dvorišta Fate Orlović do danas to nije urađeno.

Episkop Vasilije tvrdi da je to, kako kaže, završena stvar.

„Crkva će biti u dogledno vrijeme izmještena i neće biti daleko od tog lokaliteta. I gradit ćemo ljepšu i bolju, nego što je ona mala kapelica“, tvrdi episkop Vasilije.

Fata Orlović je potvrdila da do danas niko nije dolazio niti s njom razgovarao o izmještanju crkve, koja je izgrađena 1992. godine u njenom dvorištu.

Stariji postovi

<< 01/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
64538

Powered by Blogger.ba